Politička sfera poslovnog okruženja - koncepcija političkog (geopolitičkog) rizika

U proteklih nekoliko desetljeća globalizacija je bila najsnažnija razvojna pokretačka sila čitavog svijeta.  Globalizacija ima i svoje naličje, svoje gubitnike, oponente i nezadovoljnike različitih izvorišta, na svim kutovima ideološkog spektra. U tom procjepu se rađaju rizici i prilike koji proizlaze iz političke sfere analize poslovnog okruženja.

U proteklih nekoliko desetljeća globalizacija je bila najsnažnija razvojna pokretačka sila čitavog svijeta. Kombinacija ubrzanog trgovinskog otvaranja i ogromnih financijskih transfera između nacija otvorila je put ekonomskog razvoja jednom djelu slabije razvijenih gospodarstava. Transfer tehnologija koji se dogodio kroz investicije multinacionalnih korporacija omogućio je tehnološki napredak i stvorio šanse koje nisu postojale u nekim društvima. Tako je globalizacija vođena principima tržišne ekonomije postala nezaobilazna silnica društvenog i ekonomskog napretka suvremenog svijeta.

Globalizacija ima i svoje naličje, svoje gubitnike, oponente i nezadovoljnike različitih izvorišta, na svim kutovima ideološkog spektra. Protivnici globalizacije svoje stavove izražavaju raznovrsnim instrumentarijem koji im stoji na raspolaganju i ovisno o poziciji koju zauzimaju, od primjerice zagovaranja javnih politika na jednoj strani do upotrebe nasilja na drugoj strani. Takva konstelacija odnosa automatizmom stvara arenu različitih razina sukoba koji, ovisno o intenzitetu, proizvode određene stupnjeve neizvjesnosti, prije svega u međunarodnom ekonomskom sustavu.

Dakle, globalizacija je vođena principima tržišne ekonomije, ali, kako ističe bivša državna tajnica SAD-a Condoleezza Rice u knjizi „Political Risk“, tržište nije samo tržište:

„Tržište nikad nije bilo samo tržište, smješteno tamo negdje u svijetu, izolirano sasvim od politike. Tržište je stvoreno, oblikovano i obilježeno pravilima, normama i institucijama nastalim u političkoj sferi. Trgovinski režimi, sankcije ili nacionalni zakoni određuju pravila igre, tko može igrati gdje i s kim i do koje razine. Pravila igre postoje posvuda, bez obzira radi li se o Indiji, Brazilu ili SAD-u. Ali, globalizacija je suzila distancu između politike i tržišta na sličan način kao što je poništila distancu između proizvođača i potrošača.“

Na sjecištu sukoba različitih aktera i njihovih želja da utječu na formiranje pravila u igri, kroz raznovrsne političke forme, nastaje političko-ekonomska neizvjesnost, razlog nastanka koncepta politički rizik. Neizvjesnost povezana s političko-ekonomskim procesima postoji sve do trenutka dok nemamo upotrebljive informacije koje u nekom stupnju mogu umanjiti neizvjesnost. Koncept političkog rizika temelji se upravo na takvom zahtjevu. Nastao je u okolnostima potrebe međunarodnih poslovnih aktera da na znanju i utemeljenim informacijama ublaže neizvjesnost poslovnog okruženja.

Jedna od minimalističkih definicija političkog rizika (ali još uvijek iz pozicije biznisa) mogla bi glasiti ovako:

„politički rizik se može opisati kao potencijalna opasnost po poslovne operacije koja izvire iz političkog ponašanja.“

Kako bi se uopće mogle percipirati potencijalne opasnosti, najprije je potrebno razjasniti koje su to vrijednosti obuhvaćene terminom „poslovne operacije“. Osnovni smisao poslovnih operacija je svakako postizanje profita, no profit nije jedina vrijednost koja može biti predmetom ugroze. Pod poslovnim operacijama misli se na ukupan lanac opipljivih i neopipljivih vrijednosti neke organizacije. Osim profita, materijalnih i financijskih vrijednosti, ulozi su i reputacija, moral zaposlenika, performanse brenda itd. Dakle vrijednosti shvaćene u najširem smislu.

S druge strane, političko ponašanje je aktivnost usmjerena na utjecaj u politici. Politika obuhvaća procese i aktivnosti kroz koje se odlučuje na koji će način pojedino društvo biti organizirano. Politika je u podlozi odnosa koji određuju tko su dobitnici u društvu, što i koliko oni dobivaju, tko donosi zakone u nekom društvu, te koji će idejni koncept biti moralni temelj društvene organizacije. Premda je najlakše povezujemo s djelovanjem države, politika se događa na različitim razinama: ona se javlja i na lokalnom, globalnom i regionalnom nivou.

Pojednostavljeno, politički rizik je vjerojatnost da će pojedini politički događaj imati negativne ekonomske posljedice po uključene aktere. Kao što je već spomenuto, politički rizik kao koncept nastao je u kontekstu međunarodnog biznisa i to je platforma koja je trenutno dominantna u oblikovanju i vrednovanju ovog alata.

Dekonstrukcija pojava koje označavamo političkim rizikom nije nimalo jednostavna. Postoji mnoštvo izvora rizika kao i iznimno kompleksna interakcija između izvora rizika i vrste transakcija ili tipa vrijednosti koji je pod ugrozom. Ipak, postoje pojednostavljene klasifikacije koje opisuju aktere i procese koji predstavljaju izvore političkog rizika. U literaturi pronalazimo dva glavna pravca. Jedan je usmjeren na državu i njene institucije, odnosno interakciju države i biznisa, dok je drugi pravac usmjeren na proučavanje šireg poimanja nestabilnosti u poslovnom okruženju.

Izvori političkih rizika:

Nisu sve transakcije ili tipovi vrijednosti podjednako izloženi svim vrstama političkog rizika. Različiti rizici nejednakim intenzitetom u različitim rokovima pogađaju pojedinu vrstu vrijednosti. Tek kada povežemo izvore rizika i vrste štićenih vrijednosti, možemo nazrijeti mrežu potencijalnih rizika koji mogu prouzročiti gubitke. Primjerice, proizvođači roba široke potrošnje koji žele izvoziti možda će biti više zabrinuti za reputaciju i brend. S druge strane, tvrtke iz građevinskog ili energetskog sektora više će pažnje posvetiti sigurnosti zaposlenika ili kontinuitetu operacija.